Izašao je TUROPOLJSKI LEKSIKON

Kapitalno djelo

Početkom 2021. godine izašlo je iz tiska jedno od najznačajnijih djela o Turopolju, veliki Turopoljski leksikon u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu. U toj knjizi velikog A3 formata na 690 stranica napisano je sve ono što suvremena znanost zna o Turopolju.

Na stvaranju ovog dijela pod uredništvom mr. sc. Mladena Klemenčića i Katje Matković Mikulčić sudjelovalo je i sedamdesetak stručnjaka iz raznih područja, a još ih je najmanje desetak bilo angažirano oko likovnog, jezičnog i grafičkog uređenja.

Svako djelo bez obzira na njegovu opsežnost ne može obuhvatiti cjelokupno znanje niti sve pojmove koji bi trebali biti zabilježeni u jednoj takvoj knjizi. U velikoj količini materijala često se mora napraviti selekcija i tada se mogu potkrasti greške da neke osobe ili pojmovi budu nepravedno izostavljeni. Takvu sudbinu nije mogao izbjeći ni Turopoljski leksikon prigodom uredničke selekcije natuknica koje se odnose na osobe iz Buševca.

Kao vanjskom suradniku Leksikona zaduženom da napiše članke koji se odnose na Buševec obratili su mi se neki Buševčani s upitom kako to da su neki zaslužni Buševčani izostavljeni. Moram stoga radi svog opravdanja naglasiti da se radi o propustu koji se dogodio bez mojeg znanja i izvan mojeg utjecaja. Za Leksikon sam napisao ukupno 134 članka te šezdesetak raznih drugih dopunskih tekstova. Bilo bi tih članaka i više da su se na moje opetovane zamolbe odazvali svi oni zaslužni Buševčani (odnosno njihovi potomci) koje sam zamolio za suradnju.

Što manjka?

Uredništvo Turopoljskog leksikona zadržalo si je pravo na izbor tekstova kao i na njihovu obradu (skraćivanje). Tako je u Leksikonu objavljen 91 članak (natuknica) u kojima sam potpisan kao autor ili koautor, što znači da ih je oko jedne trećine izostavljeno. Činjenica je da sam uredništvu Leksikona, prema obavijesti glavnog urednika, poslao najviše članaka pa je ono, u želji da broj natuknica bude ujednačen, izostavilo neke moje tekstove, a da se prethodno nije samnom konzultiralo, pa su tako izostavljene i neke natuknice, koje su, prema mojem mišljenju, trebale ući u Leksikon. Među takvim izostavljenim natuknicama nalazi se npr. Robić, Josip (Kolar), koji je bio jedan od utemeljitelja Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Buševcu 1900. godine, njegov prvi zapovjednik i doživotni predsjednik (u trajanju od 44 godine). Bio je 1911. godine osnivač i prvi predsjednik mjesne organizacije Hrvatske pučke seljačke stranke u Buševcu te član Glavnog odbora HPSS u Zagrebu. Bio je među utemeljiteljima knjižnice i pjevačkog zbora te osnivač i voditelj tamburaškog zbora 1912. godine, među osnivačima Ogranka Seljačke sloge 1920. godine čiji je predsjednik bio od 1922. do 1925. godine, a u dva je navrata bio biran i za suca plemenite sučije Buševec 1923. i 1924. godine.

Nema ni isusovca Stjepana Katulića (Pavlovog), redovnika i župnika, koji je između ostalog bio i zamjenik rektora na isusovačkom kolegiju, rektor i odgajatelj na dubrovačkom sjemeništu te poglavar (superior) u isusovačkim zajednicama u Splitu i Opatiji kao i osnivač udruge Kršćanskih djelatnika u Opatiji prema načelima talijanske katoličke udruge Movimenti sociali.

Od poduzetnika nema u Leksikonu Vlade Rožića (Tomekovog), vlasnika tvrtke Alas-Info, koji je kao nastavnik strojarske grupe predmeta u Srednjoj strukovnoj školi u Velikoj Gorici osnovao i svojim sredstvima 1993. godine opremio kabinet za računalstvo i numerički upravljane strojeve koji se još i danas koristi u nastavnom procesu škole. Prvi je omogućio informatičko obrazovanje nekoliko generacija učenika Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici, konzultant je za poduzeća koja usvajaju nove tehnologije, a u svojoj je tvrtki ostvario niz složenih projekata na vrlo različitim područjima od izrade alata za termoplaste, duroplaste, gumu, legure aluminija i cinka pa do specijalnih naprava za rasijecanje turbinskih kučišta i obradu ojnica. Njegova tvrtka Alas-Info također je izostavljena, premda je urednik najavio da će biti spomenuta pod natuknicom Donji Vukojevac.

Od sportaša nema Igora Rožića, koji je kao desetogodišnjak nastupao za Hrvatsku na europskim šahovskim natjecanjima u Tallinu i Murecku, dvaput osvojio nagradu sportske nade godine grada Velike Gorice (1994.g. i 1998.g.), koji je 2006. godine proglašen nogometašem godine grada Velike Gorice, a 2008./2009. godine pozvan je u amatersku reprezentaciju Hrvatske (NS Zagreb) i igrao u UEFA Region’s Cupu. Takvih neuvrštenih primjera ima još.

Možda bi stoga bilo dobro da za potrebe Buševčana Medijska grupa Ogranka Seljačke sloge Buševec u okviru svoje izdavačke djelatnosti razmisli o izdavanju Buševskog leksikona kao dopunu Turopoljskom leksikonu jer materijala ima barem dvostruko više od objavljenog.

Kad se izdaje ovako opsežno i značajno djelo neminovno je da se potkrade poneka greška. Tako je uz natuknicu Robić, Josip Haba na stranici 513. uredništvo zabunom na 514. stranici umjesto njegove slike stavio sliku njegovog starijeg brata Stjepana. Inače, slike za leksikon izabralo je uredništvo iz svoje postojeće arhivske građe, bez pomoći nas, vanjskih suradnika.

U Leksikonu je također obrađena povijest nekih starih turopoljskih plemićkih obitelji. Osim obitelji Buševec, drugih buševskih obitelji nema posebno obrađenih u knjizi. Premda za ovu potrebu nisam pisao posebne članke o povijesti starih buševskih obitelji, uredništvo je imalo na raspolaganju knjigu Rodoslovlja buševskih obitelji u kojoj je bila obrađena povijest svih starih buševskih obitelji, ali ju očito nije koristilo.

Izvanredan izdavački pothvat

Međutim, želim još jednom naglasiti da su spomenuti nedostaci zanemarivi u odnosu na cjelokupno djelo. Potrebno je još jednom naglasiti da se radi o izvanredno vrijednom izdavačkom pothvatu i o djelu bez kojeg ne bi smjela biti nijedna turopoljska obitelj. Moram stoga reći da sam počašćen i sretan što sam svojim prilozima mogao pomoći u stvaranju ovog Leksikona.

Ivan Rožić